Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Na brojne zamolbe čitatelja koji su nas obasuli zahtjevima i pitanjima da pišemo zašto toliko svijeta bezuslovno vjeruje ili se vjeri pokorava kroz tradiciju te zašto sve vjere pokazuju uzorke kultova i zabavne industrije, pokušat ćemo odgovoriti sa serijom članaka i istraživanja, a na vam je da donesete zaključke sami.

Nitko ne zna točno kako se i od kuda pojavila ideja za religijom i organiziranjem iste, općeprihvaćena je paradigma da su religije nastale iz animističkih vjerovanja, u pretke, prirodu i duhove. Znanost tvrdi da su njihovi prvi posrednici s višim svijetom bili šamani, te da su s eonima šamani ili vračevi polako preobrazili u svećenike i svećenice, fratre, časne, monahe, monahinje, derviše, hodže, brahmane, i slično.

Prvo i logično pitanje bi bilo kako je uopće pradavni čovjek shvatio da mu je potreban vanjski oblik obožavanja koji nije povezan s prirodom ili nečim višim u sebi? Zbog čega je to više u umovima naših pradavnih predaka trebalo postati odvojeno od nas samih čija se pravilna interpretacija mogla jedino shvatiti i uživati kroz posrednika, bez obzira je li to vrač ili svećenik? O tome je li nama potreban posrednik do boga smo mi već pisali, taj uradak možete pročitati ovdje.

Anatoly Fomenko.

Drugo pitanje koje se nama sasvim logično nameće je možemo li mi vjerovati znanosti u ovom slučaju sociologiji i povijesti o tome kako je nastala religija kada sociologija samo pretpostavlja kako je ista nastala ili se služi zapisima iz povijesti o kojoj se daje raspravljati koliko je točna. Najviše se prevarama u povijesti bavio Anatoly Fomenko o komu smo više pisali ovdje, njegov suradnik logičar i sociolog s Državnog Sveučilišta u Moskvi Alexander Zinoviev je napisao predgovor za knjigu Anatoly Fomenko-a „Povijest: Znanost ili Fikcija“: …Ono što su A. T. Fomenko i njegove kolege naučile tijekom godina za vrijeme njihovog istraživanja je bila činjenica da je cijela povijest ljudske vrste sve do XVII stoljeća falsifikat globalnih proporcija – falsifikacija je namjerna i univerzalna… (Kraj citata.)

Povijest: Znanost ili Fikcija.

Dakle povijest nam baš i neće pomoći da otkrijemo kako je nastala religija.

No kakvi bi ljudi uopće željeli postati posrednici do božanskog ili višeg, to vas sigurno interesira? Možete primijetiti da većina ljudstva nema potrebu niti želju da vodi u bilo čemu nekoga drugoga, također većina ljudi nema želju, govoriti drugima u što da vjeruju i kako da tu svoju vjeru iskažu, kakav je mentalni sklop ljudi koji žele biti posrednici do boga ili bogova. Mi bi rekli da su to autoritarni tipovi, neki su egzibicionisti, neki narcisoidni ali zbog svoje autoritarnosti zasigurno imaju crtu psihopatije, i tu dolazimo do malog broja ljudi koji žele većini ljudstva natuknuti svoje stavove svoju volju i svoje postulate bez obzira da li se mi s time slažemo ili ne. Odlika ovakvih ljudi je da su isključivi prema svemu što se ne slaže s njihovim mišljenjem i/ili njihovim bogom i bogovima, podsjeća li vas ovo na današnje svećenike i političare?

Po Robertu Hare-u vodećem znanstveniku na području psihopatije, psihopati su osobe kojih ima oko 1% – za čiju procjenu možemo s pravom ustvrditi da je vrlo konzervativna jer je iste jako teško otkriti testovima i psihološkim obrascima (te postoje mnoge varijacije narcisoidnih osoba koje su također jedna vrsta psihopatije jer i takve osobe imaju mnoga svojstva tipičnog psihopate) tako da je taj broj u stvarnosti zasigurno veći.

Vjerojatno vas interesira što su odlike psihopate?

Možemo sa sigurnošću pratiti Hare-ov opis ovih ljudi kao: sebičnih, egomanijakalnih, egocentričnih, šarmantnih, amoralnih, neosjetljivih, lažljivih, isključivih, gramzivih, predatorski nastrojenih osoba koje su u potpunosti operirane od empatije, osjećaja volje za surađivanjem (osim ako im to ne donosi neku vrstu koristi) i povezanosti s drugim ljudima. Takve osobe ne razumiju našu bol ili žal i njima su osjećaji u potpunosti strani, jedino što ih interesira su njihovi vlastiti sebični često prizemni i tjelesni porivi koje žele što prije i što brže utažiti. Njihova glad za moći, uspjehom, obožavanjem i penjanjem u socijalnoj ljestvici je neutaživa i čak i kada su na vrhu piramide žele viši dio kolača često pokrećući ratove i sukobe bez obzira da li su oni na religijskoj ili političkoj osnovi.

Uspješne psihopate se često slavi kao velike vođe, basnoslovno bogate poslovne ljude ili kao vođe kultova i religija koji se slave kao blaženi, svetci ili gurui.

Zašto psihopate toliko privlači religija i politika to jest upravljanje, je sasvim vidljivo iz njihovih osobnosti, piramide moći i utjecaja su alat s kojima oni mogu djelomično zatomiti svoju predatorsku glad.

Without Conscience.

Robert Hare je u knjizi pod nazivom: , Without Conscience, napisao:

„Psihopati su društveni predatori, koji šarmiraju, manipuliraju i bezobzirno upravljaju svojim putem kroz život, ostavljajući široki trag slomljenih srca, slomljenih očekivanja i praznih novčanika. Potpun nedostatak savjesti i osjećaja prema drugima, oni sebično uzimaju što žele i rade što žele, kršeći socijalne norme i očekivanja bez najmanjeg osjećaja krivnje ili žaljenja. Njihove zbunjene žrtve se pitaju: Tko su ti ljudi?“ „Što ih čini takvima kakvi jesu?“ „Kako se možemo zaštititi?“…

„Psihopati su u biti zadovoljni sami sobom i s njihovim unutarnjim životom, koji je u potpunosti skriven vanjskom promatraču. Oni ne vide da je išta loše u njima, osjećaju malo ili nimalo osobnog stresa, i smatraju da se racionalno ponašaju, i to im godi i zbog toga su zadovoljni: nikada ne gledaju u prošlost sa sažaljenjem ili u budućnost sa zabrinutošću. Oni sebe smatraju kao superiorna bića u neprijateljskom svijetu gdje svatko svakoga napada, gdje se svi natječu među sobom za moć i resurse. Psihopati smatraju  da je sasvim legitimno manipulirati i varati druge da bi ostvarili svoja „prava“ i njihova socijalna interakcija je plan da se manevrira kroz probleme koji im zadaju drugi.“ Kraj citata.

Ako obratimo pažnju na njihovu osobnost onda se ne morate pitati kome je i kako palo ma pamet da stvori organiziranu vjeru i kultove, takva ideja zasigurno nije pala na pamet nekom običnom čovjeku koji voli bližnjeg svoga i prirodu oko sebe.

Odlika psihopata je da se ponašaju kao virusi, njihova predatorska osobnost ne preže ni pred uništavanjem ljudi koje vode niti uništavanjem prirode i resursa oko sebe, isto kao što se virusi ponašaju tako što se kote brzinom većom nego li se bolesno tijelo može obraniti od njih tako se i psihopate u piramidama politike i religije množe i konfiguriraju na mjestima gdje s velikom lakoćom upropaštavaju zdravlje planete i svojih podanika bez obzira što njihova djela vuku ovu planetu u sigurnu propast.

Da li je takvim „ljudima“ problem stvarati propagandu i lagati o bilo čemu samo da bi imali svoje lojalne poslušnike? Mi vama prepuštamo da se zamislite nad tim pitanjem.

Pa kako je psihopata uspio stvoriti svoje stado ovaca?

Svaka socijalna grupa kreira svoja vlastita ograničenja na koje prisiljava svoje članove. To znači da postoje mnoge razlike koje se mogu primijetiti među različitim društvenim grupama, ali razlike unutar same grupe se ne toleriraju jako dobro! (Sjetite se autoritativne osobnosti koje smo spomenuli ranije?) Ako iz jedne grupe uđete u drugu, onda morate promijeniti način na koji mislite, trebate se adaptirati drugom nizu ograničenja na koje ste prisiljeni od strane grupe među kojom živite.

Ernest Gellner.

Ernest Gellner je iznio osnove teorije antropologije o tome kako su oformljena društva i religije. On je između ostaloga napisao:

„Proces je bio krajnje jednostavan: nagovorite ih da plešu oko totema dok ne podivljaju od uzbuđenja i dok ne postanu žele u histeriji kolektivnog bjesnila; pojačate njihovo emocionalno stanje na bilo kakav način, sa svim mogućim audio vizualnim pomagalima koje nađete u okolini, drogama, plesom, muzikom i tako dalje i jednom kada su stvarno drogirani, onda se utaba u njihove umove vrsta koncepta ili ideje s kojom oni naposljetku postaju porobljeni. Sljedeće jutro, divljak će se probuditi sa jakim mamurlukom i duboko internaliziranim konceptom. Ideja je u tome da centralna stavka svake religije ritual, i centralna uloga rituala je doprinos individua sa prinudnim konceptima koji simultano definiraju njihov socijalni i prirodni svijet i ograničavaju i kontroliraju njihove percepcije i ponašanje, međusobno se podupirući.“ Kraj citata.

Pa ni dan danas nije situacija drugačija s religijama i kultovima, mi i dalje plešemo oko totema i vrtimo se u krugu koje su stvorili psihopati na vrhu piramida tih religija i kultova.

S vremenom smo svi postali kondicionirani da bezuslovno vjerujemo što god da nam je ponuđeno u socijalnoj i religijskoj grupi kojoj pripadamo ili kojoj smo odlučili propadati. Kondicioniranje povezano s tradicijom dovelo je do uslovljavanja stvaranja grupa koje obožavaju neke svoje psihopate iz prošlosti kao velike gurue ili religijske vođe, bez obzira što je prava istina o njima bila drugačija ona se izgubila kroz miješanje povijesti stvaranjem legendi, mitova, predaje i svetih knjiga koje su stvarale te iste psihopatske ličnosti, zapamtite povijest pišu pobjednici, tako isto pišu i religiju. Ljudski mozak kondicioniranjem postaje zabetoniran u sustav vjerovanja – vjeruju u nešto zato što socijalna grupa, istomišljenici, obitelj, također vjeruju – te bukvalno osjećaju bol ako pokušaju otvoriti svoje umove i ako pokušaju misliti na neograničen nepristran (objektivan) način.

Pročitajte ovdje: The Corruption of Reality.

John Schumaker, u svojoj knjizi: The Corruption of Reality, (Korupcija realnosti: Ujedinjena teorija religije, hipnoze i psihopatologije) ističe da su ljudska bića, povezana s potrebom da se disociraju. U ovome slučaju mi smo se disocirali od našeg višeg ja povezujući se s bogom ili bogovima izvan nas, koji nisu dio nas i koji su postali organizirana religija. Može li takav disociran čovjek uopće postati više biće koje shvaća objektivnu istinu i vidi dalje od svog nosa, prepuštamo vama da donesete zaključak, po svojoj savjesti.

Koliko je religija i politika postala ovisna o upravljanju psihopata možete pročitati i saznati više iz Ponerologije: Naučne studije o podrijetlu zla, koju je napisao Poljski psiholog Andrzey Łobaczewski koji sam kaže kako psihopati sasvim prirodno prisvajaju materijalistički, evolucijski svjeto-nazor jer je to jedini način koji mogu pojmiti, što onda dovodi do još većeg apsurda da nam ti isti kroje svjeto-nazore o poimanju višeg bića ili boga stvoritelja, kako ga vi god nazivali, i jednostavno se time odgovara koliko oni nisu u stanju pojmiti našu poveznicu s našim višim ja, pošto su krajnje materijalistički orijentirani oni ni ne mogu shvatiti da mi imao dušu i da je ona naša poveznica s višim ja, prirodom i stvoriteljem, bogom ili sedmim denzitetom, pa tako dolazimo i do objašnjenja da je njihova religija LAŽNA SLIKA KOJA NAS TJERA U OVISNOST O NJIMA TE NIJE NAMIJENJENA ZA SPAJANJE I SAZNANJE O BOŽASNTVENOM VEĆ O NJIHOVOJ PROPAGANDI DA BI MI OSTALI ZOMBIRANI I PREPUŠTENI PSIHOPATAMA NA VOLJU.

Chris Rooty  Britanski novinar istraživač je odlučio otići korak dalje u otkrivanju psihopatije religije te je otkrio: „Ovaj kult mora biti jedna od najzločestijih organizacija koje smo ikada sreli, djeca u tom kultu su primorana na viđenje grafičkih prikaza gotovo golog čovjeka koji je mučen, njima se govori da jedu njegovo meso i piju njegovu krv što je neka vrsta njihove karte za raj,“ rekao je šokirani Chris Rooty, reporter koji je proveo kao skriveni agent infiltriran u mračnom religioznom pokretu koji se uspio probiti u sve zakutke Britanskog života od škola, socijalnih udruženja čak i do oružanih snaga, i njegova je jedina želja osvajanje.

„Još gore od toga oni potiču svoju djecu da priznaju svoje „grijehe“ – što može uključivati sve, od nečistih misli do seksualnih eksperimenata – što njihovim svećenicima, uglavnom starijim muškarcima, dobro dođe za njihove zlo i nastrano zadovoljavanje!“ I zaista, Rooty smatra da svećenici imaju nekakvu perverznu korist od ovakvih priznanja, te im se tako dolijeva ulje na njihove vlastite potisnute fantazije o pedofilnom seksu. „Ja uopće ne sumnjam da se oni zadovoljavaju dok im djeca pričaju o svojim „grijesima,“” rekao je Rooty, no na žalost, priznao je nemamo dokaze za nešto tako.

No mi danas imamo na pretek dokaza da i te kako svećenici svoje zatomljene perverzne sebične i bolesne seksualne želje ostvaruju na nezaštićenoj djeci iz njihove pastve o kojoj bi se oni trebali brinuti kao dušebrižnici i pastiri, sami smo svjedoci na tisuće sudskih sporova koji svakim danom dospijevaju do naših medija nakon decenija sustavnog prikrivanja i silovanja. O tome je naša stranica pisala ovdje, ovdje, ovdje i ovdje .

Evo nekoliko podataka iz Wiki o seksualnim zločinima nad djecom u zadnjih nekoliko decenija koje je su počinili psihopatski elementi u katoličkoj crkvi:

Filipini;

1. 2002.: Katolička crkva se ispričala za seksualno zlostavljanje koje uključuje, preljub, homoseksualnost i pedofiliju od strane 200 njihovih svećenika u zadnjih 20 godina.
2. 2003.: Barem je 34 svećenika suspendirano zbog seksualnih zločina i skandala nad ženama od kojih je 20 bilo iz jedne te iste dijeceze.
3. 2011.: Svećenik optužen za seksualno iskorištavanje 1. Godišnje djevojke, njega je skrivao njegov biskup iako su ga vlasti tražile.

Austrija;

1. Bečka Nadbiskupija: 1995.: Hans Hermann Kardinal Groer odstupio je s te pozicije u Austriji zbog optužbi za seksualne prijestupe. 1998. Napustio je zemlju, ali je ostao kardinal.

Belgija;

1. Dijeceza u Antverpenu: Župnik  Bruno Vos iz  Nieuwmoer-a oficijelno je optužen za silovanja maloljetnika, i skupljanje dječje pornografije.

Hrvatska:

1. Nadbiskupija Zagreb: Ivan Čuček: Osuđen 2000. Za silovanje 37 malih djevojčica, dobo kaznu od 3 godine, koja je kasnije smanjena od Vrhovnog suda na jednu i pl godinu??!!
2. Nadbiskupija Rijeka: Drago Ljubičić osuđen 2007. Svećenik na Rabu koji je proveo 3 godine u zatvoru zbog seksualnog iskorištavanja petorice maloljetnika. Prije samog suđenja on je u Glasu Koncila izjavio da djeca ne žele u crkvu zbog jakog utjecaja komunizma na Rabu, a ne zbog njegovog nastranog ponašanja.

Francuska: Henri Lebras osuđen na 10. godina zatvora zbog silovanja dvanaestogodišnjeg dječaka između 1995-1998.

Njemačka: Tiskovina Der Spiegel otkrila 94 svećenika koji su seksualno iskorištavali djecu od 1995. godine, no policija je obradila samo 30 slučajeva koji su osuđeni na sudu.

Irska: Ferns Inquiry otkrio kako je vladina komisija 2005. skupila dokaze protiv svećenika u dijecezi Ferns sustavno seksualno iskorištavala djecu.

Italija: Otkrivena sustavna seksualna iskorištavanja djece na Institiutu Antonio Pavolo za gluhu djecu, koju su iskorištavali svećenici od 1950.-1980.

Malta: Napravljene 84 optužbe protiv fratara Charles Pulis i Godwin Scerri  koji su silovali djecu u sirotištu u kojme su „radili.“

Nizozemska: Otkriveni seksualni prijestupi koji su procesuirani na sudi od kojeg je najveći optuženi bio biskup Rotterdam-a van Luyn.

Norveška: Georg Müller biskup iz  Trondheim-a,priznao da je seksualno iskorištavao ministranta 1980. Godine, ovaj biskup se umirovio 2009.

Švedska: Dijeceza Stockholm, osoba koja je kao djete bila sustavno silovana 50 godina prošlog vijeka izašla je u javnost sa optužbama, crkva iako je znala za ovaj događaj je skrivala istinu da ne bi došla pred lice pravde. 2007. Švedska Katolička crkva se javno ispričala ovoj osobi.

Katolička crkva u Americi, Meksiku, Novom Zelandu, Brazilu, Velikoj Britaniji, Australiji, Argentini, Čileu i Peruu vode mnoge oficijelne istrage protiv svećenika i fratara koji su sustavno silovali i seksualno iskorištavali djecu, najveće istrage vode se u Americi i Meksiku gdje su viši svećenici crkve skrivali podatke o silovanju koje su napravili njihovi pobočnici.

No nije samo Katolička crkva puna psihopata koji siluju djecu i skrivaju podatke o istome, ako pogledate na internetu vidjet ćete da su otkriveni mnogi Židovski rabini koji su sustavno silovali i seksualno uznemiravali svoju pastvu, najviše je primjera u ortodoksnim religijskim organizacijama.

Na internetu ćete naći mnoge primjere koji su povezani sa seksualnim skandalima u muslimanskom svijetu od Irana do Afrike i Amerike.

Mi se nemamo vremena baviti svakim pojedinačnim slučajem ali ono što nas interesira je kakve posljedice ovi psihopati ostavljaju na svojim žrtvama, uglavnom djeci i njihovim obiteljima.

Ne moramo se pitati koliko ovi gnjusni činovi mijenjaju percepciju i osobnost žrtava koje su prošle nešto tako, mi bi voljeli misliti da se žrtve silovanja brzo oporave ali to nije slučaj, ožiljci ostaju dugo i gotovo nikad ne zacjeljuju.